Dvotočka, festival žanrova

  • Home
  • Dvotočka, festival žanrova

Dvotočka, festival žanrova Festival “Dvotočka” predstavlja hrvatske pisce žanrova, afirmira izvornu spisateljsku vještinu i pridonosi oslobađanju kreativnih potencijala.

Dvotočka, festival žanrova ima dvije mentorice, recenzentice, ugledne književnice - dvije Božice - koje podržavaju i pra...
24/03/2026

Dvotočka, festival žanrova ima dvije mentorice, recenzentice, ugledne književnice - dvije Božice - koje podržavaju i prate festival, mlade autore i njihova dostignuća i ujedno podižu mladima letvicu koju će možda jednog dana netko od njih poželjeti preskočiti.
Jedna Božica je Božica Brkan, kojoj su Cinkuši u Lisinskom otpjevali njezinu uglazbljenu pjesmu Molitva. Stih "Bog mi dušu prosti", kojim završava pjesma, naslov su Porinom nagrađenog albuma Cinkuša.

Božica Brkan, autorica pjesme Molitva, prvi put objavljene u njezinoj knjizi kajkavskih pjesama "Vetrenica ili obiteljska arheologija" (Zagreb,1990. CIP) 2...

U PRIPREMI Dvotočka, festival žanrova 2026. Božica Brkan je zabilježila datum! :D Wajda, stotka – Umjesto kave 15. ožujk...
20/03/2026

U PRIPREMI Dvotočka, festival žanrova 2026. Božica Brkan je zabilježila datum! :D

Wajda, stotka – Umjesto kave 15. ožujka 2026.

Hvala Deanu Šoši, uredniku HTV-ovih Posebnih dodataka, i njegovim gostima što su mi u subotu priuštili do dugo u noć više od pet sati uživanja u posveti 100. obljetnici rođenja Andrzeja Wajde. Rijetko toliko dobrih i raznovrsnih priloga i tema u jendu večer. Dva dokumentarca (u jednome Wajda govori o poljskoj filmskoj školi, a u drugoj više njegovih bliskih dugogodišnjih suradnica govori o Majstoru), a između toga dva crno-bijela filma, prvi dugometražni Pepeo i dijamant iz 1958. (prema romanu Jeryja Andrzejewskoga, objavljenom desetljeće ranije), koji sam gledala brat bratu dvadesetak put, i kratka komedija Sastavljeni iz 1968. (snimljena prema Stanislawu Lemu), koji nisam imala priliku vidjeti ni ja a ni znalac Živorad Tomić.
Kad je Wajda već dohvatio Cannes, a desetljećima prije Oscara za životno djelo i prije negoli su ga Coppola i Scorsese inaugurirali u svojega najboljega među redateljima, krenule su moje formativne godine: pedesetih sam rođena, a 1968. sam objavila prvu pjesmu. Ali, važnije je da me je upravo Wajda, vjerojatno zahvaljujući baš Pepelu i dijamantu s Norwidovom pjesmom o dijamantu ispod pepela, tamnim kanalskim naočalma poljskoga Jamesa Deana Zbigniewa Cybulskoga i Maciejevu ubojstvu među bijelim plahtama i na smetlištu odveo (i) na Malićevu polonistiku zagrebačkoga Filozotskog fakulteta.
Tek kada sam godinama kasnije hvatajući ga po još socijalističkoj Poljskoj napokon uhvatila barem telefonom, za zagrebački Vjesnik razgovarali smo na, kako reče serbo-chorwackim iliti jugoslowianskim, zato što je, kako je objasnio u zadnjem jučerašnjem prilogu, citatu iz davne Patine emisije TV Zagreb Tri-dva-jedan-kreni, dva filma snimao u Beogradu. U toj se emisiji s gostujućim Wajdom poslikala tadašnja krema hrvatskih filmskih znalaca, pa i moj profesor filmologije Ante Petrlić s kojim sam se na ispitu poklala zbog Wajdina Čovjeka od mramora, koji sam taman preko veze odgledala u kinu u Varšavi, a on ga još nije dospio vidjeti i dobila sam jednu od lošijih ocjena u indeksu, ne sjećam se više detalja zašto, ali zbog ponosa ne mogu prežaliti!). Koliko sam bila predana, govori i da sam vlakom tik poslije ratnoga stanja putovala u Lođ radi reportaže iz tamošnjih čuvenih filmskih studija.
Hvala Šoši (ne znam zna li HTV što ima u tome čovjeku!?) na uzbudljivom podsjećanju na mladost i ideale, na događaje i ljude, na moju Poljsku (kamo sam prvi put otišla u ljeto 1976.), na predanost ljepoti i iskaz riječju, slikom, bojom, pokretom, kadrom kako nas Moćna Umjetnost može i doslovce spasiti od Zla.
Ni svježa operacija očiju nije me spriječila ni omela u gledanju, koje mi je priuštilo takvo uzbuđenje kao onomad uživo odgledani Wajdini Zli dusi Dostojevskoga u krakovskom Teatru Starom ili jutrošnji pogled s prozora u susjedovo dvorište na bijelu mladenku, tek procvjetalu ranu šljivu ususret najavi lokalnih snjegova. I crnih vijesti. Kao da čeka nekog Wajdu da je uoč
Jedva čekam najavljene iduće Wajdine filmove i redom ih preporučujem.
Božica Brkan
Objavljeno dana 15. ožujka 2026 Kategorije Božica Brkan / Umjesto kaveOznake Andrzej Wajda, Ante Petrlić, Božica Brkan, Božica Brkan / Umjesto kave, Dean Šoša, Jerzy Andrzejewski, Pepo i dijamant, Sastavljeni, Stanislaw Lem, Zbygnjew Cybulski, Živorad Tomić

Osobno volim likove koji nisu savršeni, ali imaju snagu suočiti se sa životom i promijeniti vlastitu sudbinu. Upravo tak...
13/03/2026

Osobno volim likove koji nisu savršeni, ali imaju snagu suočiti se sa životom i promijeniti vlastitu sudbinu. Upravo takve pokušavam stvarati i u svojim romanima jer vjerujem da se mnoge žene mogu prepoznati u njima.

Katarina Linardić u intervjuu za Glas Slavonije

Volim likove koji nisu savršeni, ali imaju snagu suočiti se sa životom

Sretan rođendan, Jan Bolic
07/03/2026

Sretan rođendan, Jan Bolic

S autorom Inna Moore – Upravo sam prepoznat kao jedan od najvećih obožavatelja! 🎉
07/03/2026

S autorom Inna Moore – Upravo sam prepoznat kao jedan od najvećih obožavatelja! 🎉

Što se tiče horora, ne pišem fikciju zato što smatram da njome društvu nešto poručujem. Ni sam ne konzumiram fikciju iz ...
22/01/2026

Što se tiče horora, ne pišem fikciju zato što smatram da njome društvu nešto poručujem. Ni sam ne konzumiram fikciju iz tog razloga. Pišem zato što volim stvarati vlastite svjetove i priče kao takve – onaj rollercoaster emocija koje mogu pobuditi. Ne postoji univerzalni odgovor u vezi toga zašto ljudi vole fikciju. Neki vole emocije, neki izgradnju svijeta, neki poticaj na promišljanje, neki kombinacije svega ovoga. Moje knjige prvenstveno n**e kvalitetnu zabavu i emocije – ostalo je bonus.
Mislav Gleich o svom novom romanu "Teror u Malwarku"

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar Provincijski gradovi, svećenici, časne sestre, vještice… – Mislav Gleich s lakoćom smješta bizarne teme u...

Em mi ni okusom ne paše jer mi se ljuto ne mili, a em đumbir prezirem kao simbol brojnih povremenih, kratkotrajnih pomod...
19/01/2026

Em mi ni okusom ne paše jer mi se ljuto ne mili, a em đumbir prezirem kao simbol brojnih povremenih, kratkotrajnih pomodarstvara, osobito kad nam je na jednim Babičinim kolačima još prije nekoliko godina jedna od babica Zagorki ponudila meni baš omiljenu tradicionalni zagorsku bučnicu koja je bila nekako ljuta...
Božica Brkan na Oblizekima o đumbiru

Da bi izliječio kašalj, moj M. je s u studenome našega jarunskog placa dovukao đumbir. Naša kumira Kristina uz gomolj mu je prodala i priču kako je to pouzdan tradicionalni lijek – dodao je: a i piše na Internetu! – da ga na tanko nareže na ploške, položi nekoliko kriški na dno šalic...

Address


Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Dvotočka, festival žanrova posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

  • Want your business to be the top-listed Event/venue?

Share