19/09/2026
✅️ IVICA ŠURJAK U ULCINJU NA MUNDIJALU PRIJATELJSTVA
✏️Za Mundijal prijateljstva iz Zagreba piše sjajni:
☑️ Andrija Kačić Karlin
🌍 U Ulcinju čujemo na ulici ”Gle, to je Šuro”. Da, Ivica Šurjak naš je redovit gost na Mundijalu prijateljstva, zvijezda i nadahnuće. Ivica Šurjak je jedna od onih nogometnih biografija u kojima se lijepo vidi kako je nekada izgledala istinska zvijezda, veliki klub, veliki reprezentativni dres, trofeji, europske utakmice, inozemstvo, ali i jedna posebna, gotovo romantična veza s Hajdukom.
➡️ Bilo je nekada nogometaša koje nije trebalo posebno najavljivati. Dovoljno je bilo izgovoriti ime. U Splitu, ali i u bivšoj državi ime Ivica Šurjak značilo je brzinu, dribling, dugu kosu, snažan korak, centaršut i njegov matični klub Hajduk.
⬇️ Šuro je pripadao onoj velikoj generaciji nogometaša sedamdesetih godina koja je nogomet igrala s nekom posebnom lakoćom. Bio je zvijezda prije nego što je riječ „zvijezda“ postala marketinški proizvod. Ljudi su ga prepoznavali na ulici, djevojke su skupljale njegove fotografije, a protivnički braniči dobro su znali da će im nedjelja biti duga ako Šurjak dobije prostora na lijevoj strani.
⬇️ A prostora mu je trebalo vrlo malo. Ivica Šurjak rođen je u Splitu 23. ožujka 1953. godine. Nogometni put počeo je još kao dječak, a prema dostupnim biografskim zapisima na Hajdukovu probu 1964. odvela ga je sestra Vinka. Ondje su ga zapazili treneri Kačić i Mladinić. Kasnije je u juniorskim danima radio s Tomislavom Ivićem, čovjekom koji će snažno obilježiti i Šurjakovu karijeru i jedno od najvećih razdoblja u povijesti Hajduka.
⬇️ Na prvoligaškoj sceni pojavio se 3. listopada 1971. protiv Partizana. Hajduk je pobijedio 2:1, a mladi Šurjak postigao je pobjedonosni pogodak. Bolji ulazak u veliku karijeru gotovo da se nije mogao zamisliti.
⬇️ Šurjak je izrastao u jednu od ključnih figura Hajduka koji će sedamdesetih godina postati prava nogometna sila tadašnje države. Pod vodstvom Tomislava Ivića stvarala se momčad koja je imala gotovo sve, Peruzovića, Buljana, Mužinića, Jerkovića, Žungula, Oblaka, Boljata, Holcera, Šurjaka i mnoge druge majstore. Bila je to momčad koja je imala karakter, brzinu, tehniku i što je možda najvažnije silni vjeru da može pobijediti bilo koga.
⬇️ Šurjak je bio njezina lijeva strana, ali zapravo puno više od klasičnog krila. Bio je igrač ogromnog radijusa kretanja, mogao je povući loptu od vlastitog šesnaesterca, pretrčati protivnika, ući u sredinu ili poslati centaršut. Imao je snažan udarac, dug korak i rijetku sposobnost da dribling izvodi u punoj brzini.
⬇️ S Hajdukom je osvojio tri prvenstva Jugoslavije – 1974., 1975. i 1979. – te čak pet kupova, 1972., 1973., 1974., 1976. i 1977. godine. Bio je dio momčadi koja je u Kupu pobjednika kupova 1972./73. stigla sve do polufinala, gdje je zaustavio engleski Leeds United.
⬇️ Ako biste Šurjaka pitali za najdraže trenutke u Hajdukovu dresu, teško biste mogli zaobići dvije utakmice protiv Dinama. Prva je bila finale Kupa 17. svibnja 1972. godine. Hajduk je nakon pogotka Jovanića u prvom poluvremenu imao prednost, Dinamo je izjednačio, a onda je na scenu stupio Šurjak. U 59. minuti zabio je za 2:1. Bio je to njegov najdraži pogodak u karijeri.
⬇️ Četiri godine poslije, ponovno finale Kupa i ponovno Dinamo. Ovoga p**a nakon 90 minuta nije bilo pogodaka. Igrali su se produžeci, a u 105. minuti Šurjak je pogodio za 1:0 i još jedan Hajdukov trofej. Takve utakmice grade legendu.
⬇️ A Šurjak je svoju legendu gradio upravo tako, baš na velikim utakmicama, velikim protivnicima i velikim pobjedama.
⬇️ Zanimljivo je da je 1976. proglašen najboljim nogometašem Jugoslavije u izboru Večernjeg lista, a priznanje za najboljeg dobio je i u anketi beogradskog Eha 1977. godine. Bio je, dakle, Hajdukovac kojega nisu mogli ignorirati ni oni koji su navijali protiv Hajduka.
⬇️ Šurjak je mnogo godina poslije vrlo slikovito opisivao svoju generaciju. Govorio je:
📌 „Tad su svi imali respekt prema Hajduku.“
⬇️⬇️ Šurjak je posebno isticao kako nije bilo lako otići u Sarajevo, Kragujevac, Niš ili Beograd i vratiti se s pobjedom.
➡️ „Bili smo prava klapa, poznavali se u dušu“, prisjećao se.
⬇️ U tim njegovim riječima ima nešto što današnjem nogometu često nedostaje. Govori o momčadi kao o zajednici, o svlačionici kao o prostoru povjerenja, o treneru koji je znao što želi i igračima koji su jedni za druge trčali.
✨️A posebno mjesto imao je Stari plac.
⬇️ „Igrati na Starom placu bila je naša velika prednost“, govorio je Šurjak, opisujući atmosferu u kojoj su, prema njegovim riječima, protivničkim igračima „klecala koljena“.
⬇️ Šurjak je za reprezentaciju Jugoslavije igrao od 1973. do 1982. godine. Nastupio je na svjetskim prvenstvima 1974. u Zapadnoj Njemačkoj i 1982. u Španjolskoj, bio sudionik Europskog prvenstva 1976. održanog u Zagrebu i Beogradu, a nosio je i kapetansku traku reprezentacije. Ukupno je skupio 54 nastupa i deset pogodaka. U reprezentaciji je, međutim, često igrao na različitim pozicijama. Bio je lijevo krilo, veznjak, centarfor, pa čak i lijevi bek.
⬇️ Razlog je bio jednostavan, Šurjak je bio toliko svestran da su ga treneri mogli koristiti gotovo posvuda. No njegovo prirodno mjesto bilo je lijevo krilo. Tamo je bio svoj.
⬇️ Problem je bio što je na toj poziciji igrao i jedan od najvećih nogometaša jugoslavenskog nogometa, Dragan Džajić. Zato je Šurjak u reprezentaciji često morao tražiti svoje mjesto negdje drugdje. Ipak, kada bi dobio prostor, znao je biti nezaustavljiv.
⬇️ Njegov prvi reprezentativni pogodak stigao je protiv Grčke u Ateni 1973. godine, u utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 1974. godine. Jugoslavija je slavila 4:2, a Šurjak je bio jedan od junaka susreta.
⬇️ Godine 1981. došlo je vrijeme za odlazak iz Hajduka. U to vrijeme jugoslavenski nogometaši nisu mogli odlaziti u inozemstvo kada god su htjeli. Šurjak je u Francusku otišao tek s 28 godina i potpisao za Paris Saint-Germain. I nije otišao u Pariz kao anonimac. Otišao je kao jedna od najvećih zvijezda jugoslavenskog nogometa.
⬇️ U svojoj prvoj i jedinoj sezoni za PSG ostavio je snažan trag. U prvenstvu je zabio 11 pogodaka i bio najbolji strijelac pariškog kluba u francuskom prvenstvu. A onda je došla nezaboravna večer. Finale Kupa Francuske 15. svibnja 1982. godine. PSG protiv Saint-Étiennea. Na drugoj strani Michel Platini. Rezultat 2:2 nakon produžetaka, a PSG je slavio 6:5 na jedanaesterce.
⬇️ Šurjak je odigrao sjajnu utakmicu. Kod prvog pogotka PSG-a probio je lijevu stranu i asistirao Toku, a u posljednjim sekundama produžetka ponovno je probio obranu i poslužio Dominiquea Rocheteaua za izjednačenje. Potom je i sam realizirao jedanaesterac. Bio je to prvi veliki trofej u povijesti Paris Saint-Germaina. Šurjak je bio Ronaldinho prije Ronaldinha. Francuski izvori i danas upravo tu utakmicu navode kao Šurjakovo remek-djelo u dresu PSG-a.
⬇️ Nakon Pariza otišao je u Udinese. Tamo ga je čekala još jedna velika nogometna priča, Brazilac Zico. Brazilac je bio jedan od najvećih nogometaša svijeta, a Šurjak ga je imao priliku gledati iz neposredne blizine. No dolazak Zica značio je i veliki problem za Šurjaka.
⬇️ U Italiji je tada vrijedio propis prema kojem su za klub mogla nastupati samo dva stranca. Udinese je imao Zica i Edinha, pa je Šurjak ostao izvan momčadi. U jednom intervjuu prisjetio se treninga sa Zicom:
☑️ „Zico je samo pucao slobodne udarce.“
🌟 A onda je, s tipičnim dalmatinskim oduševljenjem, opisao Brazilca:
➡️ „Nije bio samo kralj prekida, nego je znao s balunom praktički sve.“
⬇️ Ipak, kada su ga pitali tko je najbolji nogometaš s kojim je igrao, Šurjak nije izabrao ni Zica, ni Branka Oblaka, ni Safeta Sušića. Izabrao je Juru Jerkovića.
✨️„Živio sam od njegovih baluna“, rekao je.
☑️ To je možda i najljepši kompliment koji je Šurjak mogao dati svojem nogometnom partneru. Jer Šurjak, je najbolje izgledao kada je imao nekoga tko je znao prepoznati njegov trk.
⬇️ Posljednju europsku postaju imao je u Real Zaragozi. Ondje je doživio ono što nijedan nogometaš ne želi, tešku ozljedu koljena. Morao je na dvije operacije i, iako je imao tek 32 godine, odlučio je završiti profesionalnu karijeru. Kasnije je još igrao mali nogomet u Sjedinjenim Američkim Državama.
⬇️ Njegova veza s Hajdukom nije završila kada je skinuo kopačke. Od 1998. obnašao je dužnost sportskog direktora Hajduka, sve do 2003. godine. U tom razdoblju Hajduk je osvojio Kup Hrvatske 2000. i prvenstvo Hrvatske 2001. godine. Kasnije je još obnašao različite funkcije u klubu. Zanimljivo je da je kao sportski direktor posebno inzistirao na mladim igračima. Bio je čovjek koji je vjerovao da Hajduk mora stvarati svoje igrače.
📌 Kada čovjek poput Šurjaka govori o nogometu, zanimljivo je čuti njegovu osobnu nogometnu hijerarhiju.
‼️Na pitanje tko je najbolji igrač kojega je ikada gledao, odgovorio je:
➡️ „Pele: Takva mekoća i brzina još nije viđena.“
